Bol u kuku jedan je od najčešćih razloga zbog kojih ljudi traže pomoć fizijatara, ortopeda i kineziterapeuta. Može se pojaviti naglo ili postupno, biti blaga, povremena, ali i kronična te izrazito ograničavajuća. Pogađa sve generacije, od mladih sportaša do starijih osoba, a pravovremeno prepoznavanje i razumijevanje uzroka boli ključno je za prevenciju daljnjih zdravstvenih rizika, uključujući razvoj osteoartritisa, funkcionalnih disbalansa i trajnih oštećenja zglobova.
Iako se u prvi mah čini da je problem isključivo lokaliziran u kuku, u velikom broju slučajeva radi se o kompleksnijoj tjelesnoj neravnoteži, koja može uključivati stopala, koljena, zdjelicu, kralježnicu, pa čak i unutarnje organe. Bol u kuku može se, iako rjeđe, reflektirati iz visceralnih izvora, poput problema s bubrezima, zdjeličnim organima, kod žena jajnicima i maternicom, kod muškaraca prostatom, ili gastrointestinalnim sustavom. Takve se boli najčešće razlikuju po karakteru, često su duboke, tupe, stalne i neovisne o pokretu, a za njihovo razjašnjavanje potrebna je dodatna diferencijalna dijagnostika u suradnji s liječnikom.
Prema istraživanjima iz područja biomehanike, poremećaji u posturalnim lancima, poput spuštenih stopala, rotacije zdjelice ili torzije kralježnice, mogu izazvati kompenzacijske obrasce koji se manifestiraju kao bol u kuku, iako primarni uzrok leži drugdje.
“Bol u kuku rijetko je izoliran problem. U većini slučajeva radi se o kompenzacijskom mehanizmu tijela zbog pogrešnog držanja, prethodnih ozljeda ili degenerativnih promjena. Ključ uspješnog liječenja leži u detaljnoj dijagnostici koja otkriva pravi izvor bolova, a ne samo simptome,” naglašava Nikola Tomas, vodeći kineziterapeut Kinesis Core centra.
Što uzrokuje bol u kuku?
Zglob kuka jedan je od najsloženijih u ljudskom tijelu jer omogućuje velik raspon pokreta i istovremeno podnosi težinu gornjeg dijela tijela. Upravo zbog te uloge, vrlo je izložen različitim vrstama opterećenja, trošenja i ozljeda. Bol u kuku može imati različite uzroke, od biomehaničkih disbalansa i degenerativnih promjena, do upalnih i razvojnih stanja.
Najčešći uzroci boli u kuku
• Artroza (tzv. trošenje zgloba)
S godinama, hrskavica u kuku može se istrošiti, što dovodi do trenja kost o kost, ukočenosti i ograničenog pokreta. Artroza je jedan od glavnih uzroka kronične boli u kuku, osobito kod starijih osoba.
• Upala tetiva (tendinitis)
Prekomjerni pokreti, opterećenja i mikrotraume mogu izazvati upalu tetiva, posebno u prednjem dijelu kuka. Bol se javlja kod ustajanja, penjanja uz stepenice ili podizanja noge.
• Burzitis (upala sluznih vrećica)
Kod trohanteričnog bolnog sindroma dolazi do upale burze, jastučića koji smanjuje trenje između tetiva i kostiju, što uzrokuje bol s vanjske strane kuka, osobito kod žena srednje dobi.
• Impingement (sindrom sraza)
Kod nekih ljudi, zbog nepravilnog oblika kosti zgloba kuka, dolazi do pojačanog trenja tijekom pokreta. To izaziva bol u prednjem dijelu kuka, osobito kod saginjanja ili sjedenja. Dugoročno, može uzrokovati oštećenje hrskavice i razvoj artroze.
• Prijenos boli iz drugih regija
Bol koja se osjeća u kuku ne mora uvijek potjecati iz samog zgloba. Donji dio leđa, zdjelica, sakroilijakalni zglob ili čak koljeno mogu reflektirati bol u kuk. Također, femoralni živac može biti nadražen kod osoba s dijabetesom, prekomjernom težinom ili nakon traume.
• Ozljede i traume
Padovi, sportske aktivnosti i sudari mogu dovesti do istegnuća mišića, puknuća labruma ili prijeloma kuka. No, bol se može javiti i nakon starih ozljeda drugih dijelova tijela, poput donjeg dijela leđa ili zdjelice koje narušavaju mehaniku pokreta i opterećuju kuk. Kada se uzrok sanira, bol se često povuče.
• Razvojne i dječje bolesti
Kod djece i adolescenata, bol u kuku može biti znak razvojnog poremećaja. Najčešći primjeri su razvojna displazija kuka, Perthesova bolest ili epifizioliza. Ta stanja zahtijevaju pažljivo praćenje i ranu intervenciju.
Vrste poremećaja kuka prema podrijetlu
Bol u kuku može biti posljedica različitih poremećaja, koji se prema podrijetlu i načinu nastanka dijele na prirođene, stečene i nespecifične, rjeđe poremećaje.
Prirođeni poremećaji
Među najčešćim prirođenim poremećajima zgloba kuka nalaze se razvojno iščašenje kuka, poremećaj poznat kao epifizioliza glave bedrene kosti, Legg-Calve-Perthesova bolest te sindrom osjetljivog kuka koji se najčešće javlja u dječjoj dobi.
Stečeni poremećaji
Stečeni poremećaji uključuju širok raspon stanja koja se razvijaju tijekom života, a najčešće obuhvaćaju akutne upale zgloba kuka, kao što su bakterijske infekcije, kronične upalne bolesti poput reumatoidnog artritisa, tuberkulozu zgloba, kao i posljedice prijeloma i trauma, uključujući nepravilno srasle kosti (pseudoartroze), degenerativne promjene te posttraumatsku nekrozu glave bedrene kosti.
Rjeđi i nespecifični poremećaji
U skupinu rjeđih i teško svrstivih poremećaja kuka ubrajaju se idiopatska aseptična nekroza glave femura, kod koje dolazi do odumiranja koštanog tkiva bez poznatog uzroka, protruzija acetabuluma, odnosno pomicanje čašice kuka prema unutrašnjosti zdjelice, pojava poznata kao škljocavi kuk, kod koje se javlja osjećaj preskakanja ili zvuk prilikom pokreta, kao i druge rijetke bolesti koje mogu utjecati na stabilnost i funkciju zgloba.
Simptomi boli u kuku – što nam tijelo govori?
Bol koja se javlja u području kuka može biti vrlo raznolika, kako po intenzitetu, tako i po mjestu i načinu na koji se manifestira. Ovisno o uzroku, bol se može osjećati sprijeda, sa strane ili straga, a ponekad i na više područja istovremeno. Upravo mjesto gdje bol nastaje, kao i aktivnost tijekom koje se javlja, mogu pomoći stručnjaku da otkrije pravi izvor problema.
Kod nekih osoba, bol se javlja duboko u preponi, što često upućuje na promjene unutar samog zgloba kuka. Kod drugih se bol širi bočnom stranom natkoljenice, osobito u slučajevima kada je riječ o upali burze ili tetiva koje okružuju zglob. Neki pacijenti opisuju bol u stražnjici ili donjem dijelu leđa, što može značiti da uzrok boli ne leži u kuku, već u donjoj kralježnici ili zdjeličnom području, a bol se reflektira prema kuku.
Karakter boli također može biti različit. U nekim slučajevima, riječ je o blagoj, ali stalnoj nelagodi, dok se kod drugih javlja iznenadna, oštra i probadajuća bol pri pokretima, poput podizanja noge, rotacije tijela ili pri spuštanju niz stepenice. Kod degenerativnih stanja, poput artroze kuka, pokreti često postaju ograničeni, osobito oni koji uključuju savijanje, unutarnju ili vanjsku rotaciju, kao i sjedenje s prekriženim nogama.
Bol se kod pojedinih osoba pojačava tijekom aktivnosti, primjerice hodanja, penjanja uz stepenice, stajanja na jednoj nozi ili tijekom dugotrajnog sjedenja. S druge strane, kod određenih upalnih bolesti zgloba, bol je izraženija u stanju mirovanja, osobito tijekom noći ili kada osoba leži na boku.
Kako bi smanjili bol, mnogi ljudi nesvjesno mijenjaju način hodanja, izbjegavajući opterećivanje bolne strane. To dovodi do pojave šepanja, koje može biti posljedica boli, što se naziva antalgično šepanje, ili promjena u dužini nogu i oslabljene mišićne kontrole.
S vremenom, ograničenje pokreta može otežati izvođenje svakodnevnih aktivnosti, poput obuvanja čarapa, održavanja osobne higijene, ulaženja i izlaženja iz automobila, ili jednostavnog sjedenja bez nelagode. Zbog toga je važno na vrijeme reagirati, razumjeti simptome i potražiti stručnu procjenu prije nego što se stanje zakomplicira.
Kako se dijagnosticira bol u kuku?
Dijagnostički proces kod boli u kuku započinje kliničkom procjenom koja uključuje detaljan razgovor s pacijentom i funkcionalni pregled, a zatim se, prema potrebi, nadopunjuje slikovnim i laboratorijskim pretragama. Ključno je utvrditi nalazi li se izvor boli unutar samog zgloba kuka ili je riječ o tzv. prenesenoj boli, pri čemu simptomi nastaju zbog problema u drugom dijelu tijela, poput lumbalne kralježnice, zdjelice, koljena ili mišićno-vezivnih struktura.
1. Dijagnostički pregled
Procjenjuje se držanje tijela, hod, simetriju zdjelice, opseg pokreta u kuku, snagu mišića, prisutnost bolnosti pri palpaciji te specifične znakove koji upućuju na upalu, ograničenje pokreta ili neurološke smetnje. Funkcionalni testovi često pomažu u razlikovanju boli uzrokovane promjenama unutar zgloba od one koja potječe iz okolnih struktura.
2. Radiološke metode
Kako bi se preciznije utvrdilo o kakvom se stanju radi, koriste se različiti slikovni prikazi, svaki sa svojom specifičnom ulogom:
- RTG (rentgensko snimanje)
Osnovna i prva pretraga kojom se može dobiti uvid u položaj kostiju, širinu zglobnog prostora i prisutnost degenerativnih promjena, prijeloma ili deformacija. Idealna je za detekciju artroze, displazije kuka i posttraumatskih promjena. - MR (magnetska rezonanca)
Napredna metoda koja omogućuje prikaz mekih tkiva, hrskavice, zglobne čahure, labruma, ligamenata i mišića. Izuzetno je korisna za otkrivanje ranih promjena koje nisu vidljive na RTG-u, kao što su upalne promjene, impingement sindrom, puknuće labruma ili avaskularna nekroza. - CT (kompjutorizirana tomografija)
Koristi se za preciznu procjenu koštanih struktura, osobito kada je potrebno detaljno analizirati kompleksne frakture, deformacije acetabuluma ili prostor između koštanih elemenata kod sumnje na impingement. - Ultrazvuk (UZV)
Neinvazivna i dostupna metoda kojom se može brzo procijeniti stanje tetiva, burzi, mišića i prisutnost izljeva u zglobu. Često se koristi kao dopuna kliničkom pregledu, osobito kod sumnje na burzitis ili tendinitis. - Scintigrafija ili MR artrografija
Primjenjuju se u specifičnim slučajevima kada se sumnja na metaboličke, upalne ili tumorske procese, odnosno kod detekcije oštećenja hrskavičnih struktura u kombinaciji s kontrastom.
3. Laboratorijske pretrage
U slučajevima kada se sumnja na infekciju, upalna ili autoimuna stanja, važno je napraviti osnovne krvne pretrage, uključujući CRP, SE, leukocite, reumatoidni faktor, anti-CCP antitijela i druge, kako bi se identificirali sistemski uzroci.
Kombinacijom kliničke procjene i odgovarajućih dijagnostičkih alata moguće je precizno utvrditi je li bol u kuku primarni problem, odnosno rezultat promjena unutar samog zgloba, ili simptom neke druge disfunkcije u tijelu. Detaljna dijagnostika ključna je jer omogućuje usmjereno liječenje, koje ne rješava samo simptome, već i temeljni uzrok tegoba. U mnogim slučajevima upravo ta širina u promatranju tijela kao cjeline omogućuje postizanje dugotrajnog olakšanja i funkcionalnog oporavka.
Rehabilitacija i liječenje boli u kuku – konzervativno ili operativno?
Kada se postavi dijagnoza koja objašnjava uzrok boli u kuku, odabir metode liječenja ovisi o težini stanja, dobi pacijenta, funkcionalnim ograničenjima i ciljevima oporavka. U velikom broju slučajeva, pogotovo kod ranih promjena i funkcionalnih disbalansa, konzervativni pristup je prva terapijska opcija. Takav pristup uključuje individualiziranu kineziterapiju, fizioterapijske postupke, edukaciju o pravilnoj posturi, rasterećenje zgloba te ciljane vježbe za jačanje mišića i povećanje pokretljivosti.
Rehabilitacija se planira na temelju nalaza i funkcionalne procjene, a provodi se pod stručnim nadzorom fizioterapeuta i kineziterapeuta. Kod stanja poput tendinitisa, burzitisa, rane artroze ili posturalne neravnoteže, terapija se provodi bez operacije i često dovodi do značajnog smanjenja boli, poboljšanja funkcije i vraćanja uobičajenim aktivnostima.
Međutim, kod uznapredovalih promjena, kada je hrskavica ozbiljno oštećena, pokretljivost izrazito ograničena, a bol postaje stalna i ometa svakodnevni život, konzervativne metode više nisu dovoljne. U takvim slučajevima, nakon iscrpne dijagnostike i neuspjeha drugih oblika liječenja, operativni zahvat može biti neophodan. Najčešće se radi o ugradnji totalne endoproteze kuka, odnosno umjetnog kuka, no kod mlađih pacijenata ili u ranim fazama oštećenja može se primijeniti i manji zahvat, poput artroskopije kod oštećenja labruma ili kod impingement sindroma.
Važno je naglasiti da operacija ne završava priča, već tek otvara prostor za sljedeću ključnu fazu, rehabilitaciju. Uspjeh kirurškog zahvata u velikoj mjeri ovisi o kvalitetnoj pripremi organizma prije samog zahvata. Rehabilitacija prije operacije, uključuje individualno prilagođene vježbe, osnaživanje mišićne stabilizacije i učenje pravilnih obrazaca pokreta, značajno doprinosi bržem i sigurnijem oporavku nakon operacije. Kada je tijelo prethodno pripremljeno, opterećenje na operirani zglob tijekom prvih tjedana smanjuje se, a cijeli proces rehabilitacije odvija se s manje komplikacija.
Osim što pozitivno utječe na ishod operacije, ovakav pristup često skraćuje trajanje postoperativne rehabilitacije, jer pacijent već ulazi u zahvat s određenim stupnjem kontrole pokreta i mišićne snage. Umjesto da se tijelo u potpunosti počinje „učiti iz početka“ nakon operacije, ono nastavlja nadograđivati temelje koje je steklo u pripremnoj fazi. Time se brže vraća funkcionalnost, skraćuje vrijeme do samostalnog kretanja i smanjuje potreba za dugotrajnom fizikalnom terapijom. Ovakav sveobuhvatan pristup, koji kombinira pravodobnu dijagnostiku, kvalitetnu pripremu i ciljanu postoperativnu rehabilitaciju, smatra se standardom u modernom pristupu liječenju bolesti zgloba kuka.
Ako osjećate bol u kuku, nemojte čekati da se stanje pogorša. Rezervirajte svoju prvu detaljnu dijagnostiku u Kinesis Core centru i pronađimo zajedno uzrok vaših tegoba. Svaki organizam ima svoju priču, a upravo precizna procjena i individualni pristup ključni su za uspješan oporavak. Naš multidisciplinarni tim pomoći će vam ne samo ublažiti simptome, već i adresirati temeljni uzrok kako biste se vratili kretanju bez boli, s više lakoće, sigurnosti i povjerenja u vlastito tijelo.